Bosna i Hercegovina je na rukometnom EURU upisala tri poraza. No, daleko od toga da se obrukala. Ne. U skupini smrti takav ishod je bio i očekivan, a mnogi su predviđali veliki krah i poraze koji bi osramotili rukometaše.
U skupini su bili Norvežani, domaćini koji ciljaju na najviši plasman. Francuzi, koji su najtrofejnija svjetska reprezentacija. Portugalci koji strahovito mnogo ulažu u rukomet, koji imaju klub u Ligi prvaka koji je napravio velike probleme gigantu Kielu.
Nemar države i saveza prema rukometu u BiH je smiješan. Dokaz toga je da su igrači i izbornik Šuman čak i preko facebooka pokušavali pronaći novac koji bi pokrio troškove natjecanja. Pripreme u Poreču platio je Hrvatski rukometni savez. Dotad su morali igrati na Ilidži i Hadžićima, protiv Saudijske Arabije i reprezentacije sastavljene od igrača iz PL BiH.
Rukometaši su autobusom išli na gostovanje kod jake Češke, te pobijedili. Izbornik je praktično volonter, a nerijetko je svojim novcem plaćao troškove reprezentacije. Na primjer, Sjeverna Makedonija je svojim rukometašima nudila 70000 eura ukoliko prođu skupinu, a igrači BiH nisu imali dnevnice niti ikakve poticaje.
Ovim momcima treba skinuti kapu. Pokazali su se kako se srcem igra za nacionalni dres. Kako mogu zajedno igrati Nikola, Nebojša i Benjamin. Očitali su veliku lekciju , kako državi tako i Savezu.
Nadamo se da će u budućnosti ipak porasti briga za rukomet, i da će rukometaši imati puno veću potporu i podršku. A oni će to znati opravdati.